Drugačiji, specifičan, jedinstven... Nemanja Kojić, isti u Euesburnu, isti u Soulcraftu. On je Kojot 100 posto. Na ulici ili u gradskom prevozu trucka se i sluša vokmen. Muzika je njegovo opredjeljenje od rođenja s obzirom na to da potiče iz umjetničke porodice.
- Kada sam otkrio muziku, otkrio sam i jedinu svrhu svog postojanja – kazao je Kojot za „Dan”.
Jedinstven muzički izraz i jedinstvena pojava donosili su vam nekad probleme sa čuvarima reda. Ko je izvlačio deblji kraj?
- Pa ja naravno!
Šarali ste kroz razne žanrove, Hardcore punk, Crossover thrash, Thrash metal, Grindcore, Reggae, Roots Reggae, Dub. Ipak, trenutno ste u grupi Soulcraft i furate reggae?
- Rege je oduvijek bio prisutan, da napomenem da je moj prvi bend, izuzimajući pank demo pokušaje, bio Del Arno Bend. Jovan Matić me je opčinio zvucima Burning Speara, Misty in Roots, Aswad, Israel Vibration, Steel Pulse, Alpha Blondy. Sa mojih nepunih 15 godina, moje prve velike svirke su bile sa DAB-om. Tako je sve počelo.
Imate li muzičkog uzora ili nekog reggae kolegu na koga se ugledate, koga privatno volite da slušate? Da li ste bili u kolijevku rege muzike?
- Misty in Roots, Burning Spear, Prince Far I, Dennis Brown, Lee Scratch Perry. Od kasnijih generacija Capleton, Daweh Congo, Sizzla...
Rege, ipak, nije samo muzički pravac. To je društveni pokret utemeljen na idejama rastafarijanstva i znači vrlo sprecifičan sistem vrijednosti. Da li ste i vi dio tok pokreta?
- Ja sam pratilac Rastafarijanizma. Mogu da kažem da živim taj način života, prvenstveno u odnosu sa ljudima, ishrani, a onda i u odnosu sa sistemom. Nikako ne želim da budem klip u njihovoj mašineriji.
Sami stvarate muziku za sebe. Šta je ili ko Vaše nadahnuće?
- Bol, saosjećanje i želja za pravdom.
Vaš instrument je trombon, na njemu ste odsvirali sve duvačke dionice na albumu Lee Scratch Perrzja koji je nominovan za ovogodišnju Gremmy nagradu?
- Da, to je jedan od albuma na koji sam jako ponosan. Smatram ga i jednim dijelom svojim albumom, jer sam ja takođe, pored toga što sam svirao, i aranžirao i napisao sve duvačke linije na albumu. Biti muzičar na Perryjevom albumu je za mene ostvarenje sna. Grammy mi i nije baš nešto bitno. To je farsa, jer se od samog početka znaju dobitnici.
Šta trenutno radite. Spremate li novi materijal ili ćete se na Jazu predstaviti starim pjesmama.
- Novi album je uveliko u procesu snimanja. Sve je snimljeno sem perkusija, duvača i finalnih vokala. Da, biće nekih pjesama i sa predstojećeg albuma.
Spremate li uopšte repertoar ili spontano „njišete” publiku?
- Naravno da se dogovorimo kojim redosledom sviramo pjesme, ali ono što se dešava u samim pjesmama vrvi od improvizacije koje takođe zavise od interakcije sa publikom. Prvo mi publici pošaljemo talas energije i ljubavi i ukoliko nam ona vraća, duhovno putovanje je zagarantovano.
Reklo bi se da su prethodni bendovi ostali bez vođe, ali vi se nijeste promijenili ni u stvaralaštvu ni na sceni... Ono što ste ponijeli iz svih bendova u kojim ste dosad svirali jeste definitivno Kojot?
- Nisam ja namjerno vođa. To je breme koje moram da nosim, zarad opšteg dobra.
Ima li razlike između Kojota u Eyesburnu i Kojota u Soulcraftu?
- Ja bih volio da mogu da izađem iz sebe, da pogledam oba benda pa da vam odgovorim. Mislim da osim tehničkih i stilskih nema drugih razlika. I jedno i drugo sam ja 100 posto.
Region vas slavi, da li pomjerate granice i nastupate gdje dalje?
- Nastupali smo u Belgiji, Holandiji i Mađarskoj do sada. Već smo dobili par zanimljivih ponuda za sledeću godinu i jako se tome radujemo.
Koliko često posjećujete festivale i koje najviše? Šta mislite o njima?
- Jako volim festivale! Uživam na svakom.
Koliko dugo može da traje vaš nastup? Postoji li uopšte on/off dugme ako je usijanje u piblici i na bini jednako dobro?
- Uglavnom smo uvijek ograničeni vremenom, ali kad to nije slučaj mogli bi ponekad da sviramo i par sati bez prestanka. Vidimo se dobri ljudi! Mir i ljubav svima!
A.Š.